Pozorje mladih je ove godine na odličan način opravdalo svoje postojanje i pokazalo rezultat napora njegove uprave da u toku cijelog festivala svim učesnicima studentskog programa obezbijedi boravak na festivalu. Pozitivni učinak druženja, razmjene iskustava, upoređivanja škola i metoda rada, očitovao se u mnogo većem kvalitetu studentskih predstava nego ranije.
Prošlih godina škole su dolazile sa svojim godišnjim ispitima, bile to scene iz drama, dijalozi, monolozi... Ovogodišnji reperotar Pozorja mladih apsolutno ne ukazuje na smotru godišnjih ispita treće ili četvrte godine glume, već na ozbiljan pozorišni festival s pažljivo biranim programom. Činjenica da se selekcija Pozorja mladih ne pravi posebno, već da određene škole dolaze s programom koji imaju, govori da je odnos tih škola prema ovom festivalu sve ozbiljniji, te da je Pozorje mladih veoma značajna kategorija u školovanju generacija glumaca širom zemlje. Takođe je uočljivo i to da poslednjih godina, prilikom izbora komada za godišnji ispit, profesori ne računaju samo na školskim planom propisane uslove, već i na učešće i predstavljanje na Pozorju mladih. O tome nam svjedoče ovogodišnji veoma ambiciozni naslovi.
Akademija lepih umetnosti iz Beograda, ove godine se sa klasom glume prof. Olivere Ježine prvi put pojavila na ovom festivalu. Iako prilično zaostaje za ostalim školama, ipak je upamćena po savremenom čitanju Nušićevog komada SUMNJIVO LICE. Pri tom je savremenost postignuta na nivou scenografije, rekvizite, kostima, muzike i glumačkog izraza, dok tekst nije pretrpio dosledno osavremenjavanje. Kroz komad se provlači muzika iz filma Petparačke priče. Jerotijeva porodica je predstavljena kao novokomponovana savremena porodica čovjeka koji ima vlast. U sreskoj kancelariji je kompjuter; depeša od ministra stiže u vidu e-maila; atmosfera podsjeća na savremene američke kancelarije u policijskim stanicama... Takvim čitanjem dobija se jedan nov pogled na Nušića i uvjerenje da njegova drama može u ovom vremenu nesmetano da funkcioniše.
Predstava GROBLJANSKA ULICA Nebojše Romčevića, Fakulteta umetnosti iz Prištine, u klasi prof. Svetozara Rapajića i asistenta Igora Damjanovića nije otišla dalje od svođenja na jeftinu komiku u cilju podilaženja publici. Brz ritam i dinamičan pozorišni oblik naišao je na veliko odobravanje publike. Više puta je igra prekidana aplauzom, a smijeh u publici gotovo da nije ni prestajao. Intenzitet igre od samog početka bio je na najvišem stepenu. Sve se odvijalo jako brzo. Od kretanja glumaca do tempa i ritma izmjena scena. To je sve stvorilo jako dobru atmosferu u publici.
Predstava PET PRIČA O ŽENAMA po komadu Mira Gavrana SVE O ŽENAMA, u izvođenju studenata u klasi prof. Bora Stjepanovića, asistenta Dubravke Vukotić i saradnika Branka Ilića, Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja, donijela je mnoga zanimljiva scenska rješenja, od video projekcija, do silueta žena koje presvlače kostime iza platna u koje je uperen crveni reflektor i na taj način prelaze iz jednog u drugi lik, i iz jedne u drugu epizodu.
Akademija umetnosti iz Novog Sada, klasa prof. Vide Ognjenović i Ljuboslava Majere i saradnika Predraga Momčilovića, predstavom Hansa Zaksa ŠIBANJE, uspjela je da gledalištu nametne poseban način izražavanja, da ne gradi iluziju scenografijom, rekvizitom, muzikom, već isključivo glumačkim umijećem, ovladanošću scenskim pokretom, tehnikom glasa, dijalektima... a sve to u ruhu velike radosti, odlične obećavajuće energije i povjerenja u neiscrpni pučki, žonglerski teatar. Glumci su iskoristili sve mogućnosti stiha u kome je komad pisan i poigravali se njime, prekidali ga, mijenjali, prilagođavali i sa šarmom ga prenosili u gledalište.
Klasa glume na mađarskom jeziku prof. Lasla Šandora i asistenta Gabora Nađpala, Akademije umetnosti iz Novog Sada, komadom Lin Knutson VREME SE PRIBLIŽAVA, pokazala je veoma precizno izgrađene karaktere u zajedničkoj, timskoj igri razmjene energije, zatim kontolisano vođenje ritma, živ razigran i uzbudljiv pozorišni oblik. Dinamika koja polazi iz dramskog teksta, ovaploćuje se u doslednoj i nepretencioznoj igri glumaca.
Opšti utisak koji se potvrđuje tokom cijele predstave AUDICIJA Aleksandra Galina, u izvođenju Fakulteta dramskih umetnosti iz Beograda, klasa prof. Vladimira Jevtovića i asistenta Srđana Karanovića... je nenametljivost u svakom od elemenata. Nema preglasnih i isuviše prepoznatljivih melodija, igra se bez tendencije ka stvaranju dinamike spoljnim sredstvima, glumci se prepuštaju unutrašnjoj dinamici koju nosi komad i što je najvažnije imaju povjerenja u nju. Mizanscen je takođe nenametljiv. Poznavanje scenskih zakonitosti, kritičnih tački, promjena ritma, značaj pauze, visoka svijest o partneru i usredsređenost na njega svjedoči o dobrom pozorišnom vaspitanju, scenskoj etici, kulturi i odličnoj školi.
Najveće iznenađenje ovogodišnjeg Pozorje mladih su Akademija umjetnosti iz Banjaluke i Akademija umetnosti "Braća Karić" iz Beograda.
Studenti Akademije umjetnosti iz Banjaluke, klasa prof. Vladimira Jevtovića i asistenta Željka Mitrovića, nosili su se s veoma teškim zadatkom: dramatizovanim romanom Dobrice Ćosića KORENI i temom bezdjetnosti, koja za sobom automatski povlači unutrašnji sukob, grč, sumnje, strahove, komplekse, tihu patnju i trpljenje, za šta je veoma teško pronaći pravi scenski ekvivalent. Mladi glumci su skoro materijalizovali unutrašnje sukobe i uvukli publiku u skrivena značenja teksta. Duboka proučenost epohe u kostimima, scenografiji, rekviziti i običajima pomogla je da se izgrade precizni, pravi i utemeljeni likovi i nađu prave radnje koje su sobom donijele veliku istinitost na sceni. Najveći kvalitet ove klase je kolektivna igra, nenarušena "briljiranjem pojedinaca" i svijest o tome da su svi u službi dramske radnje, a potom i emocije koju drama prenosi. Ovo se postiže samo velikom disciplinom, scenskim vaspitanjem i dobrim vođenjem kroz školovanje.
Ozbiljnost kojom su Studenti Akademije umetnosti "Braća Karić" klasa prof. Nebojše Dugalića i saradnika Borislava Grigorovića, pristupili radu na Eshilovim PERSIJANCIMA na žalost ne vidi se često u studentskim predstavama. Umjesto, kako to obično biva "prve rekvizite na koju se naiđe", ovi studenti su pažljivo birali rekvizitu koja će zaživjeti u igri - ćupove iz kojih se u ritualu žrtvoprinošenja lije vino, mlijeko i ulje, zatim baklje, kandila s tamjanom… Izuzetno bogati i vjerni kostimi dali su predstavi ikoničnost ranovizantijskog fresko-slikarstva. Udarački instrumenti upotrebljeni su u kombinaciji s pjevanim vizantijskim melodijama. Ovako temeljna rekonstrukcija epohe donijela nam je jednu od najambicioznijih studentskih predstava viđenih poslednjih godina na Pozorju mladih.
Veliku studioznost i zrelost pokazala je glumačka igra ne nastojeći da brzim ritmom, dinamikom ili nekim spoljašnjim sredstvima obuzme publiku. Tako je svaka radnja došla do izražaja, a kod glumaca se pojavila unutrašnja dinamika i pravi odnos. Tišine i pauze su glumcima omogućile da se opuste na sceni, da reaguju na pravi način, igraju zajedno sa partnerom, slušaju ga, čekaju… A sve to s velikim samopouzdanjem i povjerenjem u Eshila i bez straha da će izazvati monotoniju u publici.
Kao zajednički imenitelj mnogih predstava, pojavljuje se u različitim značenjima riječ POVJERENJE: povjerenje u žanr, pisca, igru, unutrašnju dinamiku… povjerenje koje zahtijeva veliku posvećenost i žrtvu… povjerenje čini prikaz ovogodišnjeg Pozorja mladih ohrabrujućim.